beats by dre cheap

Noćna ptica

Mario je bio bijesan kao ris, te se s teškim naporima savlađivao da ne napravi skandal. "Nek' si ti meni živa i zdrava, dabogda se ti meni udala!", reče on, a onda spusti pogled na muškarca koji je sjedio tu za stolom i kaza: "Tebi, prijatelju, sretno bilo!" Potom se okrenuo i otišao iz kafane u prizemlju hotela "Lotos". Ne može se reći da je Mario bio ljut ili ožalošćen zbog svega što se dogodilo, ali nije mu bilo svejedno. Ostavio je puno novaca kod te djevojke, a kada joj je prišao da je pozdravi, ona mu je bijesno prosiktala: "Sad si mi došo!!!" Vidio je Mario da ona sjedi sa starijim muškarcem debelog vrata i prepredenog lica, ali kad čovjek ima plemenite namjere, očekuje da mu se dobro dobrim vrati. Muškarac je gledao podsmješljivo u Marija, ali se uozbiljio kada mu je Mario poželio sreću. Bilo šta je bilo. U životu ti je tako, malo ide kako treba, malo ne ide nikako. Mario se nije uzrujavao, a da sam sebi dokaže da je to uistinu tako, umjesto da ide kući, on skrenu na ćošku lijevo, prođe kroz još nekolike uličice, pa se najednom nađe u Gupčevoj ulici, uključujući se u nju kroz rupu u tarabi, kao kakav stari mačak, što je Mario i bio u neku ruku. Nije bio rječit tip, pa se i nije baš najbolje snalazio kada je pokušavao objasniti kako mu polazi za rukom sa mačkicama (što su drugi s likovanjem dočekivali i zbog čega su se rugali Mariju), ali kako je vrijeme odmicalo, to je sve jasnije postajalo da isti taj ludi i benasti Mario i putuje, i uvijek je sa nekim mačkicama.
Ali Mario nije više bio toliko mlad. Kao mlađi, mogao je pojesti tri porcije graha i dva kruha, a jednom je pojeo i šest porcija graha i dva kruha. Sad je on već malo stariji, i slabiji. Vremena su se izmijenila, a s njim i ljudi. Mačkice su postale bezdušnije i sve više su gledale novce. Ljudi su slabo marili za lijepo ponašanje, a kada bi i vidjeli nekoga ko se umije lijepo ponašati, kao Mario, to bi im bilo smiješno kao nešto nenormalno i izvještačeno.
U Gupčevoj je još uvijek radio stari bar "Vinko", gdje se i u onoj državi plaćalo deutsch markama, ispod stola, da se ne vidi. Stari Vinko je bio još uvijek živ, iako zbog šećera nije vidio i nije imao obje noge. I dalje je ljubio kurve. Prilazile bi mu golih grudi, a on bi ih sisao kao da sam život izlazi iz njih, sve dok ne bi rekao: "Dobro je, dosta." Kafanu je vodio njegov sin Ivan, kog su svi zvali Pivan, jer je na dan ispijao malo bure piva. Bio je golem kao medvjed, pa se nikako nije uspijevao napiti do kraja, već je uvijek bio prijatno uljuljan, zbog čega je goste dočekivao u dobrom raspoloženju, samo ako ga neko ne bi iznervirao, a to se dešavalo počesto.
Mario je bio rado viđen gost u "Vinka". On je svaki put prvo uljudno pozdravljao časnu starinu, što se je starcu neizmjerno prijalo, a samim tim i njegovom sinu, koji je na sve načine ugađao starom, samo da ga ovaj pusti na miru.
"Dobra večer, kako ste mi, kako ste?", poče on s vrata, a starac pohlepno pruži ruku, koju Mario tako srdačno protrese da se stari uzeo osmjehivati bezubim ustima kao beba. Mario je imao takta, pa je vrlo dobro znao kakvo pitanje najviše starom Vinku godi: "Ima li sisa, čika Vinko?"
Stari se na to nakezi jednim brkom kao mačak, pa reče da se njemu svake godine čini da su sise rodile kao nikada prije. Onda pljucnu u stranu i zadovoljno reče: "Ne žalim se."
"Ja opet kažem, kako ko voli nek' tako i odabere, ali svaka ženska ima svoje sise.", doda Mario, koji je volio da nakratko porazgovori na zadanu temu. Stari je bio neobično zadovoljan Mariovom izjavom te se neko vrijeme samo tiho osmjehivao. Onda je pozvao svog pijanog sina i rekao mu da pripazi na Marija, što je jedan od izbacivača koji je došao za gazdom shvatio bukvalno, pa umjesto na mjesto, povede Marija u prostorijicu za pretresanje, zbog čega, siromah, ostade bez posla. Stari mu je na kraju vrlo oholo rekao da se vrati svojim ovcama i govedama na Bjelašnicu, na što otpušteni nije smio reagovati jer je znao da bi ga Pivan spljeskao tim ogromnim ručerdama, možda čak da bi ga i ubio. Mario se nije želio zauzimati za momka jer je on sad već bio stariji, a nije lijepo tako se ponašati prema starijim osobama. Kad se incident svršio, Mario se uputi u salu kao da nije ništa bilo. Tu je bilo svakojakog društva. Čitav grad je znao da stari Vinko, to jeste, sada već Pivan, drži prostitutke, kao i da se tu događa svašta nemoralno, ali čitav grad je dolazio u "Vinka", od gradonačelnika, načelnika policije, pa dalje gore i dole, lijevo - desno, da ne nabrajamo sve struke i nivoe.
Pod crvenom rasvjetom Mariovo odijelo je dolazilo do punog izražaja. Mario je imao četrnaest pari odijela, a za to veče je odabrao krem varijantu, a cipele i leptir mašnu crne, jer tu nema puno pametovanja. Tu, među tim društvom, a pogotovo među ženskinjama, Mario je osjećao da u životu ima malo i smisla.
Odmah je primijetio da je upao u oči dvjema damama koje su sjedile za jednim stolom i tri otrova trošile. Bile su u četrdesetim godinama i vjerovatno su bile uspješne u svojim karijerama, jer su na stolu imale dvije flaše žestokih alkoholnih pića i razbacane kutije skupocjenih cigareta sa ekscentričnim filterima.
Jedna prostitutka priđe Mariju i zapita ga ne bi li večeras odabrao nju, ali Mario joj odmah reče da je bez prebijene, tako da ona ode, okrenuvši se od njega kao da ga i nema. Mario je znao da je mogao imati tu žensku, kao i sve ostale ženske u "Vinka", mogao je i na teku, a mogao je i za pare da je htio (čuvao ih je u najdonjoj ladici u čarapi), ali Mario nije previše mario za to jer je kao džentlmen držao da to nije pristojno.
Primijetio je kako ga obje dame gledaju i kako mu se osmjehuju, a možda i podsmjehuju, jer je Mario, unatoč blistave uglađenosti istaknute crvenim svjetlom, u potpunosti bio pripadnik nekih drugih vremena, koja su prošla toliko davno da su ih mnogi već i zaboravili.
Mario se nije ustručavao da im priđe, a ni one da ga pozovu. Punašna crvenokosa žena golemih grudi ga je dozivala prstom na kom se sijao dugi crveni nokat, a njena plava kolegica, kojoj se iz aviona vidjelo da ima lažne sise, je umirala od smijeha i mlatila nogom od pod kao da igra.
"Dobra večer! Kako ste mi, dame moje? Jel' kod vas sve uredu?", obrati im se on sa svojom prirodnom vedrinom, a plava na to zanjišta kao kobila i prevrnu čašu punu bilja u kojoj je bio alkoholni koktel. Obje su bile pod gasom, s tim da se crvenokosa držala kud i kamo bolje, što je i logično, s obzirom da je bila punija. Bila je to lijepa žena kojoj su godine donijele zrelost u bokovima, stražnjici i grudima, a vino je povećalo crvenilo njezinih lijepih obraza i punih i zgodnih usana, što su nakarminisane podsjećale na pupoljak tamne ruže.
"Oprostite što vas znemiravamo, ali moja kolegica i ja smo malo popile i tražimo muško društvo, ako nas razumijete...", reče ona, a glas joj je zvučao prijatno i prijateljski, iako su pored nje bile dvije prazne flaše čileanskog vina.
"Dalida, nećeš valjda...", reče plavokosa, pa opet dobi napadaj smjeha.
Ponudile su ga pićem, ali Mario je odbio to uz obrazloženje da pije sokove, alkohola ne. Plavokosa je dala par zlobnih i posprdnih komentara, ali je Mario to umio uljudno ignorisati. Svakako mu ta izblajhana mršavica vještačkih grudi, koja se smije bez da se išta dogodilo, nije ni bila interesantna. Čisto da se uvjeri, Mario je spretno i u sekundi ošacova pogledom, pa kad vidje da joj je suknja tolišna da joj se gotovo vide gaće, u potpunosti postade siguran da ta mačkica nije pristojna, a samim tim ni konkurentna. Mario bi se slikovito izrazio o tome, rekavši za takve osobe kako mogu ići na radio Prnjavor. Da ne bude zabune, Mario je bio vrsni poznavalac radio programa, sa potajnom željom da jednoga dana osnuje vlastitu stanicu. Kad god je bio kući, slušao je stanice i snimao muziku. Čitavu sobu je odvojio za te uređaje, a drugu za trake, koje su se iz dana u dan gomilale, i koje će jednom dobro doći.
Okrenuo se Dalidi i upustio se u razgovor sa njom. Nju je zadivilo kako se Mario lijepo vlada i kako umije lijepo da razgovara i kako na sve ima odgovor, i to prilično mudar, činilo joj se.
"Kako ko voli nek' tako i odabere! Kako ko voli nek' tako i radi! Kako ko voli, to će tako i promijenit!", govorio je Mario, a ona u tome nalazila jednostavno rješenje za milijarde svjetskih problema koji su joj, zbog uticaja profesije polivene pićem, grmili u glavi kao avionske bombe.
U neka doba plavokosa se naljutila i otišla, a Dalida je htjela ići za njom, ali je ipak ostala sa Mariom. Nije se pokajala. Baš naprotiv, laknulo joj je.
Kako se sve odvijalo, to ona ni sama nije znala. Tek povremeno se dozivala, ali i tada samo da sama sebi kaže: "Šta je ovo majko mila, jesam ja ovo u grupnjak uletila!?", nakon čega bi je opet obuzeli mahnitost i ekstaza, zbog čega je uživala da sama sebi iz sve snage stišće kao lubenice goleme grudi.
Ujutru je, ne znajući šta bi drugo, pitala Marija kako tako dobro jebe, na što joj ovaj iskreno reče da on pije puno vode, osam litara vode, i da se njemu od toga diže mačak.
"A osim toga, noćna sam ptica...", doda on na kraju.
"Kako to misliš?", upita ona, očekujući ponovo da se izgubi u dubini Mariovih jednostavnih riječi.
"To ti znači da ideš tražit mačkica..."


KRAJ
KPAJ
ENDE


Priča je napisana po istinitom svjedočanstvu jednog velikog gospodina kog ovim putem pozdravljamo i želimo mu sretan put, gdje god da krene!

HERR MARRRRIOOOO.... BESTIAAA.... 666
       

Drevna doza pizdarija...
http://goreporn.blogger.ba
14/02/2013 02:19