Drevna doza pizdarija...

Prvi izvorni bh blog za književnost malograđanskog irealizma i seksne fantastike

06.03.2013.

Loša za lošom

"Kad ljubiš kurvu to je kao da ljubiš kurce.", odzvanjalo je u Ševalovoj svježe obrijanoj glavi. Šišanje i brijanje mu nije pomoglo da se smiri. Kad je sjeo za volan, gume su se umalo zapalile, a jedna crna mačka je to sve umalo platila životom, spasivši se skokom u posljednjoj sekundi, pri čemu je bila okrznuta karambolkom po repu.
Jolanda je imala dvadeset i sedam godina kada su se počeli zabavljati, a prije toga nije sjedila kući, nego je puno hodala i zajebavala se. Jeza ga je spopadala pri pomisli da je od petnaeste godine ljetovala sama sa prijateljicama, na plavom Jadranu, istom onom na kom je i on ljetovao, i gdje je svake godine svjedočio o raspomamljenoj pohoti kod mladeži. Nikada neće zaboraviti kako im je jedan pijani starac, negdje u mrakovima Makarske, pričao kako je gledao dvije ženske, jedna drugu sisaju, doje. Bio je to nekakav stari barba, kose i brade bijele kao u Posejdona, koji je svoju priču iznosio kao lakrdijaš, ali bez sumnje istinito.
Jadni mještanin je zapravo izludio od ljetnog Makarskog nemorala, s obzirom da je poticao iz duboko religiozne obitelji. On je po vokaciji bio fratar, ali kako taj poziv u vrijeme njegove mladosti nije bio perspektivan, to je tjerao u mornarici, gdje je bio vječni rezervista, pa je tako ipak čitav život bivao u Makarskoj, svjedočeći iz ljeta u ljeto da omladina sve više divlja i da đavo ljeti ne peče samo preko sunca, nego udara i na libido, a od kako je uhvatio kćerku sa Crncem na mulu, odao se striktno piću, čime se načisto upropstio i doveo do ludila.
I Jolanda je ljetovala u Makarskoj. Jednog ljeta, on je nju čak i vidio, u diskaću. Bila je zgodna kao avion i lijepa u licu, koje je dodatno uvijek uljepšavalo i puno šminke. Računao je da su bila dvojica na tom ljetovanju.
Ali to je samo jedno ljetovanje. Da su samo ljetovanja, od petnaeste do dvadeset i sedme, to ispadne dvadeset i šest komada. A onda, ona je puno izlazila i tu, po gradu, a puno je i putovala. Ako je na ljetovanjima bilo dvadeset i šestero, onda je po gradu moralo biti barem duplo više. Kad se te dvije cifre saberu, dobije se broj od kog je Ševala oblijevao leden znoj i koji je u njemu izazivao želju za ubistvom, a da stvar bude gora, znao je da ih je moralo biti još!
"Kad li će se više smirit?", pitao se dok je čekao na crvenom. Bio je ubijeđen da ona i sada ima nekoga. Možda baš sada, dok je on kolima, vozi, ona puši nekom klošaru, koji laže kako ima ovo i ono, a viri mu prst iz čarape.
"Ma nema više smisla, raskinuću!", reče on sam sebi, okrenu na kružnom toku i usmjeri se prema Jolandinom stanu, riješen da razriješi stvar s vrata. Neko je možda raspoložen da ljubi kurce, ali on nije jedan od tih. Niko ga neće praviti budalom, pa ni Jolanda. Stisnuo je papučicu gasa jače i umalo pregazio jednog starog riđeg mačka, kog spasi čista sreća da ne izgubi posljednji život (iskusan je to bio mačor), tako što je u zadnjem trenutku upao u rupu što se stvorila u cesti otuđenjem gvozdene rešetke. Izletio je iz rupe kao ofuren, jer mu se tako starom i naglavačke zavaljenom u rupi učini da je upao u svoj grob.
Zvao je. Kao i obično, nije se javljala. Još bolje. Uhvatiće je na djelu. U kaseti je imao tetejac za svaki slučaj. Izvadio ga je i premjestio u džep. Ako seronja nešto pokuša, ohladiće ga. Prosuće mozak govnaru koji misli da može zabijati svoj smrdljivi kurac u bilo šta Ševalovo, a ne pičku. Nekakav sablasan glas mu dometnu: "...koju ti ližeš!", ali on ga brzo ušutka prešaltavši u veću brzinu.
Preko ležećeg policajca kod jedne osnovne škole uzleti i drmnu tako jako, prvo nosom, a onda i auspuhom, ali ništa ga nije bilo briga za to, već je dodao još veći gas i ponovio sličan skok na sljedećem ležećem policajcu.
E tu već probi karter.
Ljudi su mu mahali rukama, a njemu je dugo trebalo da skonta šta mu viču. Tek kad je motor počeo kašljati, Ševal zlovoljno pomisli: "Izgleda novi kvar!", ali kad se zaustavi i izađe da baci pogled u motor, odmah uoči da stoji u glatkoj crnoj bari automoto ulja, koja se i dalje širila.
Udario je automobil dva puta nogom, a onda je zastao kao da je ugledao prolaz u novu dimenziju, iako se zapravo radilo o sportskom pežou kog je vozao nekakav mladi mangup i pored kog je bila plavuša sa naočarama koja je bila ista Jolanda i koja se sagela kad ga je vidjela (jamačno da ga puši).
"Taksi!", kriknu on i poleti prema pasatu koji se već zaustavljao da ga primi, ali onda se sjeti da mora nešto učiniti s autom, pa rukom otkaza vožnju i vrati se da preparkira automobil na komad trave koji je bio u blizini.
"Taksi!", kriknu on i poleti prema golfu petici koji se već zaustavljao da ga primi. "Dokle ćemo?", upita taksista, fin neki čikica sa bijelim brcima. "Pušakova 6.", nervozno će Ševal, laćajući se pušačkog pribora. "Kod mene u autu nema pušenja.", mirno će vozač, ukazavši na dobro poznatu i mrsku naljepnicu zabranjenog pušenja.
Svjetlo joj je gorilo. Požurio je uz stepenice, umalo prošetavši i zube usput, jer se nikada ne bi sjetio da prvih stepenica ima šest komada, zbog čega je iskočio i lupio u vrata, koja sam bog namjesti da se otvaraju u oba smjera. Da su bila jednosmjerna, Ševal se sad ne bi crvenio, već krvavio.    
Nahrupio je da uđe kao luđak, ali bilo je zaključano.
"Otvaraj, nemoj da ih ja otvaram!!!", povika manijakalno i stade da lupa šakama. Čuo je nekakvu strku po stanu, a onda su vrata stala da se bijesno otključavaju.
"Slušaj ti!", povika Ševal i zastade u čudu pred nižim momkom izrazito oštre i jake dlake, kom su obrve činile jednu debelu crnu lastavicu iznad zelenih očiju. Momak je bio odjeven u potpunosti i šlic mu je bio zakopčan.
"Koji si ti?", upita Ševal, nastojeći da i dalje zvuči robusno i opasno, iako je i dalje bio pod jakim utiscima.
"Munib. Jolandin rođak.", reče taj momak i ne pomače se ni centimetra. Po njegovom držanju se vidjelo da očekuje od Ševala da se predstavi, pa je ovaj to i učinio. Objasnio je ko je i Munib se uklonio da ga propusti u kuću.
"Pričala mi je Jolanda o tebi. Svašta sam lijepo čuo.", reče Munib i time sasvim ohladi ratobornog Ševala, koji najednom zaboravi na sve te armije muškaraca čija spolovila su zalazila u njegovu djevojku prije njega, i učini mu se od svega toga da ga ona voli.
"Mogu li tebi povjeriti stan? Imam dogovoreno sa jednom maloljetnicom, pa ne bih da joj previše kasnim.", obrati se Munib i prekinu Ševalovo snatrenje.
"Ah, pa, normalno!", jedva se on nekako snađe.
Nakon toga Munib obuče svoju crnu jaknu, navuče crnu kapu i rukavice, pa obu crne cipele i ode sa nekakvom kesom.
"Prijatan momak.", pomisli Ševal, ali čim ovaj nestade, u njemu se rodi jedna prljava misao koja ga je toliko privlačila da je trkom potrčao da je izvrši, dok se Jolanda nije vratila.
Razletio se po ladicama i ormarima, ali osim odjeće i još odjeće, ništa drugo nije nalazio. Ševal je u tome nalazio još jednu potvrdu Jolandinog iskustva, a osim toga, nije moga da ne primijeti i kako je ona, iako joj je vrijeme i da se udaje, neuredna poput njegovih malih rođaka pubertetlija, te kako joj je sve ispreturano.
Pun crnih misli, svalio se na kauč i zagledao u plafon kao hipnotisan. Vraćao mu se film u glavi. Sve je počelo kada mu je Šmule rekao, u pijanstvu, kad je čovjek najiskreniji, da je njegovoj Jolandi bolje da se pobuli i da pokrije lice, jer nema tog kurca koji je ne poznaje. Isprva je mislio da je to Šmuletova ljubomora, ali crv sumnje mu nije dao mira, te je, nešto istragom, nešto logikom, na kraju došao do pomenutih podataka.
Nije se mogao zakleti da je bila ona u pežou, ali zašto se ta plavuša onako sagela kada ga je ugledala?
Nego, tu je po srijedi druga jedna stvar.
Jolanda je bila nimfomanka.
Kako to sam sebi reče, to mu iste sekunde zazvečaše alarmi i sirene da ode i pregleda se na zarazne bolesti. "Ako mi je prenijela nešto, upucaću je, u oko ću je upucat!", furiozno reče sam sebi i već vidje u glavi gdje viče na Jolandu, psuje joj, i onda ispaljuje pun šanžer u njene proklete đavolske sise, koje su tako dobre da ih svako želi, a ona, s obzirom na svoj karakter, pušta svima da joj sise sišu, a dalje sve ostalo, po redu.
Utom brava zaškljoca, Jolanda se vraćala. 
Ševal skoči i krenu odmah da se suoči, a ona se tako prepade da vrisnu kad ga ugleda.
"Ništa mi ne vrišti tu! Hoću da znam s kim se vucaraš!"
Jolanda jedva dođe malo sebi i u šoku zapita Ševala kako je ušao.
On dohvati vaznu sa stola i trehnu je u hiljadu komadića od pod. "Govori, sunce ti jebem!!!", povika, a na čelu mu izbi prst debela kenjara.
"Šta da ti govorim?", reče Jolanda, glasom na rubu plača, jer se silno prepala zbog razbijene vazne.
"Hoću da znam... Koliko si ih imala prije mene.", izgovori Ševal, gledajući kod ovog zadnjeg u pod. "Osim toga... Vidio sam te danas u pežou s nekim mladim mangupom. Sagela si se kad si me vidjela. Znam ja šta si ti radila! Pušila kurčeve, eto šta!!!", povika on da raspiri žeravicu.
Jolanda tad podiže svoje lijepo i šminkom dotjerano lice, pa umjesto da poviče kako nije, sasvim mirno izjavi kako Sabin nije Marsovac.
"Kakav Sabin? Kakav Marsovac?", Ševal će, kom ništa nije bilo jasno.
"Pa jedan kurac ima, glupsone!"
"Ko!?"
"Sabin!"
Ševalu pade mrak na oči. Mašivši se za džep, on potegnu pištolj i uperi ga u Jolandu.
"Šta ćemo sad?", upita Ševal, a glas mu zazvuči kao da ima svu vlast svijeta.
"Pucaj.", odgovori Jolanda i isprsi svoje đavolske sise iza kojih je kucalo veliko srce.
Ševal je gledao u obješeno slovo "s" o Jolandinom vratu. Rekla je da se slovo "š" ne proizvodi.
"A to što ti visi o vratu..."
"Prvo slovo Sabinovog imena."
Ševal ispusti zrak na nos, kao pretis-lonac.
"Pucaj. Tvoje je ionako odzvonilo, kad Sabin čuje..."
Ševal nategnu okidač. Bio je ozbiljno namjerio da puca.
"Možeš usput da upucaš i tu svoju beskorisnu spravu u gaćama!", dobaci ona, pa se maši za cigarete što je nosila u džepu na sisi. Ševal u tom zažmiri i stade da vrši posljednje pritiske na okidač, ali tad se Jolanda iznenada i kao ratnica baci na njega i skrenu cijev pištolja da opali u plafon.
"Jebo te otac, vidi šta si uradila!!!", povika on, ali Jolanda utom okrenu cijev pištolja prema njemu i tako mu oštro naredi da se gubi ako neće da osjeti propuh kroz čelo, da je Ševal izašao sa rukama podignutim u vis.
Iz zgrade je izašao kao popišan. Onda osjeti oštru bol u ramenu, koja bi praćena metalnim zveketom pištolja bez šanžera na asfaltu. Onda je doletio i rukom bačeni metak, koji je lupio Ševala u glavu, a dok je Jolanda otrčala da donese bokal vruće vode, on je već odmakao, pa su od svega najebali jedino mravi koji su u koloni prebacivali, malo po malo, jednu mrtvu krticu u mravinjak.
Bio je to kraj romanse.

***

Ševal je na kraju zaglavio u policiji, zbog provalne i teške krađe, posjedovanja vatrenog oružja i izazivanja opšte opasnosti.
Zbog alibija je dobio ekstra batine u stanici.   



Kraj.
Za sve nedostatke računam na vašu maštu i iskustvo!
Uskoro nova nedjela!
Ako vam se dopada, širite dalje!
Ako vam se ne dopada, dajte poneki argument!


I tako to, lijep pozdrav, ovo ono i ha hu...







 

04.03.2013.

Poruka sa facebook-a

joj sta mi se desilo danas,imali smo 4 sata predavanja na faxu bez pauze znaci svi smo ogladnili,i ja i jos moja 2 druga nakon toga odemo mi u restoran da jedemo a umjesto toga nas je presla glad i vjerovatno smo bili pregladnili,i mi narucimo sebi po kafu nas trojica,i kada smo je popili jednom drugu nije dobro i ode on do wc-a i mi za njim odemo kaze da se trese i da mu trne ruke on se umije i bude mu za 10 minuta bolje ,mi se vracamo iz wc i idemo da sjedemo i da pricamo kad ja osjecam meni nesti nije dobro i ja odem do wc-a,kad odjednom sao sve mi utrni znaci citavo tijelo mi trni i tresem se i ne mogu nikako da stojim i ja cucnem nekako malo se umijem i tako cucim 10 minuta,a meni zove jedan od tih drugova na telefon iz tog restorana ja ne mogu da se pomjerim i da izvadim iz dzepa telefon i n kad je vidio da se ne javljam,njih dvojica su nakon 2 minute dosli do wc i vidjeli da ja cucim i pitaju me sta ti je a ja jedva znaci odgovaram ne mogu tolik sav trnim i kaze im da mi nije dobro oni odmah uzimaju stvari nase mene umivaju,dizu me da ustanem al jja ne mogu da stojim i oni mene nekako ja sam ih zagrlio i polako izademo iz restorana i ja sjedem napolju na jednu klupu i oni su tu kraj mene al ja znaci trnem i tresem, se i ne mogu da prestanem hoce dusa da mi izade iz tijela,znaci stomak me ne boli i glava me ne boli al ruke i noge ne osjecam i ne mogu da stojim nikako,tako sam cekao 15 minuta ne bi li proslo,medutim nece o oni odu i kupe mi neki keks i ja sam jedva nekako polako otvarao usta i da to pojedem i kupili mi kiselu vodu da mi proradi zeludac jer skontali smo da je to bilo zbog kafe kojju smo popili a bili smo gladni i nismo trebali je piti dok ne jedemo akafa kao da je bila pokvarena i mozda cak su nam nesto i ubacili u nju mozda kakve droge,i ja sam uspio da pojedem par tik keskica i popijem malo te kisele vode kad tu ima jedna dzamija i uci Ezan i ja se sav i dalje tresem oni mi govore da pozovemo hitnu ja im govorim ma nemojte ono imao sam neku nadu da ce me preci to sve i kada sam cuo da uci Ezan mene jos vise poce da trzai hocu tacno da dusu ispustim i kada je Ezan prestao mene polako poce da sve to prelazi i nakon jos 20 minuta sjedenja na klupi meni bude sve kako treba prvo mi prestanu da ruke trnu pa onda i noge i mogao sam da ustanem i citavo vrijeme sam molio Boga samo da me spasi jer sam pomislio da cu umrijeti i ucio sam sve moguce dove samo da ne umrem i hvala Bogu spasio me je spasio me je da sam kojim slucajem bio sam da nisam imao ta svoja dva druiga ja mislim da bih umro danas,al hvala Bogu na kraju je sve ispalo kako treba i kada sam osjetio da mi je bolje pomalo su mi krenule suze od dragosti sto sam ziv i toliko se ne mogu da zahvalim dragom Bogu sto me je spasio,a nikad vise necu ni ja a ni moji drugovi da ulazimo u taj restoran a i da pijemo kahvu na gladno jer ona nas je prestrugala i sigurno mi je sve to doslo zbog zeludca jer nije podnio tu mozda cak i pokvarenu kafu i ko zna sta je sve bilo u njoj,i stigao sam kuci i hvala Bogu ziv sam,vjeruj niko ti nikada ne moze pomoci kao dragi Bog kada ti treba,ja da sam bio sam niko mi ne bi prisao i pomogao mi pustili bi me da umrem,sreca pa su bila ta dva druga kod mene,evo sad dok ti ovo pisem suze mi idu na oci ako vjerujes S. D.

04.03.2013.

Kombinacija broj tri

Vijest da će Suvad doći ni najmanje nije obradovala onu kojoj je bila upućena, u vidu mobitel-poruke, njegovu djevojku Sadžminu. Muka joj je bilo od njegovi nepismenih sms poruka. Nju bi bilo stid nekome poslati nešto tako užasno, ali on, očigledno, nije imao stida za takve stvari. Obrisala je poruku da je za svaki slučaj opet ne pročita.

Ustala je sa kreveta i pogledala se u veliko ogledalo. Sadžmina je imala ono što momci žele. Veliku stražnjicu i ogromne grudi. Čak se i onaj leš od Suvada znao uspuhati i zabrektati kad bi je milovao. U jednom odrješitom potezu skide čipkane gaćice i sama sebi pokaza koku. "Suvade, srećo, od sad ti je lizanje pedeset maraka!", reče fakinski, ali se ne nasmija, već ostade ozbiljna i pomalo ljutita.

Sadžimna se okupala sa Dženana, a Suvad će sto posto htjeti, jer odavno nije. Toliko odavno da je Dženan uletio, isprva kao prva pomoć, ali Sadžmina je sada već bila sigurna da je on sve ono što Suvad nije, i nikad neće ni biti. Onda je sjela na krevet i zapitala se zašto, jednostavno, ne raskine sa Suvadom kada dođe? "Tako će i biti.", reče sama sebi i ode da obuče rolku i farmerke. Odlučila je da će se za svaki slučaj pretvarati kako je malo prehlađena.

Suvad nije previše žurio da dođe. Otišao je sa jaranom na kafu, a odatle su otišli u kladionicu, da bi okončali u lutriji na aparatima. Aparat je bio pohlepniji od nepismenih na skupoću, tako da je uzeo Suvadu sve do posljednjeg dinara. Psovao je boga i udarao u aparat, ali je vrlo dobro znao da tih osamdeset maraka neće trošiti on, nego neki pederski direktor, kom jedna cigareta košta toliko para. Svaki put kad ga ovako nagrdi, on doživi otkrovenje u vezi sa direktorima kladionica i lutrije, ali nikako da se opameti. Sad je hrlio kod svoje djevojke spreman da joj pruži životinjski užitak.

No, to što je Suvad smatrao za životinjski užitak, to je Sadžmina zvala "podgrijani leš" ili "mamuzanje mrtvog konja", ako bi ona bila gornja. Istina, on je uveo u taj svijet, ali njoj je svako drugi više pasao u tim stvarima nego on. Stalno joj je govorio da je doktor za one stvari, a zapravo se jako slabo razumijevao, te se Sadžmina opravdano pitala da li on uopšte gleda porno filmove?

Najviše od svega joj je smetalo što se Suvad pred njom postavljao kao da sve zna, a pred drugima se najčešće pravio lud, osim ako nije sa svojim društvom, koji su svi odreda bili teški dosadnjakovići koji neprestano pričaju o vlastitim podvizima. Vrhunac je bio kada joj je počeo objašnjavati kakvo je stanje u Zagrebu, iako on nije bio tamo, a ona jeste. Zbog toga i zbog svega ostalog, Suvad je zaslužio crveni karton.

Rekao je da će u četiri, a došao je u pola šest. Sadžmina je sa Dženanom imala dogovoreno u deset (kako i dolikuje provodu), ali je svejedno napravila veliku frku zbog zakašnjenja. Suvad je na kraju teatralno molio da ga popusti samo još ovu noć, a poslije da mu radi šta god hoće, jer je upravo izgubio stoju u lutriji. Imao je dvije stoje, ali umjesto da udari isplati, kako ga je Puško baš u tom trenutku zovnuo, on je okinuo veća, a bila je manja, te je tako nesretnim slučajem sve otišlo u nepovrat.

"Raskidam.", bijaše Sadžminin komentar. "Molim?", upita Suvad sa dozom rezerve. "Čuo si. Gotovo je među nama." Zurio je u nju malo, a onda je počeo plakati. Bio je preloš. Sve je više tonuo. Sadžmina nije željela ni da ga pogleda, iako je on vapio za tim, onako crvenih i uplakanih očiju.

"U čemu je problem?", najzad se sjetio da upita. "Problem je u meni. Ti si dobar momak, ali ko voli takve. Ja ne volim." Suvadu spade teret sa srca. Bio se zabrinuo da je neko drugi u pitanju. Ovako je mislio da je u pitanju jedna od uobičajenih kriza. Odlučio je napraviti scenu, pa je uzviknuo sa teškom kuknjavom da ona ima nekog drugog, nekog kome puši, a njemu neće.

Tek je onda doživio strašan šok. "Pa ako baš hoćeš da znaš, imam." To je ona rekla, jasno i razgovijetno. Ušutio se i uozbiljio. I prije je čuo svašta o Sadžmininom ponašanju, neki su je čak i vidjeli sa drugim momcima, ali Suvad nikada nije pomišljao da bi nešto od toga moglo biti ozbiljno, a i da je istina, takva kakvu je on čuo, prepravljena i da je to naraslo po principu "na Vratniku prn'o, na čaršiji se usr'o".

"Karam se sa drugim.", najednom će ona, baš kao da je rekla da se viđaju ili da izlaze. Pitao je kako može biti tako okrutna. Odgovorila mu je da je ona takva, da je njegova krivica što to nije primijetio za tri godine zabavljanja, te da je bolje da mu tako otvoreno kaže, nego da mu drugi pričaju onako kako nije bilo.

"Onda to znači da je i sve ono prije bilo istina!?", zavapi Suvad. Sadžmina klimnu glavom. "Nije za sve. Nije za Naidina." Suvad primi tu informaciju s bolnim klimanjem glave. "Al' u kurcu!", doda Sadžmina, pa se istom sjeti kako je Suvad prao suđe u kupatilu, dok je ona Naidinu u dnevnom boravku pušila. Nasmijala se svome sjećanju, a Suvad se u trenu sav razvedrio, ubijeđen da se ona to njemu smije jer ga je dobro preveslala, ali se istom smrkao kad je ona rekla: "Sa Naidinom ne, ali sa Ševalom i Zvonkom, onda, kad si nas ti uhvatio, tad je isto bilo da..." - "Kako sad da, pa ti si mi lijepo objasnila da nije ništa bilo!? Zar nije tako!?", zavapi on stravično. "E pa jebiga, šta ću ti ja, sam si kriv što si povjerovo! Uostalom, vidio si me sa njihovim kurčevima u rukama. Zar si stvarno mislio da je u pitanju bila zezancija? Heh! Moj Suvade!"

Suvadu odjednom postade sve jasnije. Jetko se osmjehnuvši, reče kako se on, budala, mislio ženiti sa njom, i kako je dobro što je ona to njemu sve rekla, jer je on toj ženi mislio pružiti dom, vikendicu, auto i sve ostalo što treba, na što Sadžmina beogradskim naglaskom odgovori da je karanje nauka. Krenuo je još nešto da priča, ali je ona povikala da se gubi i gađala ga je fasciklom, tako da je Suvad na kraju otišao.

Sadžmina se skide i vrati se na krevet. Osjećala se puno bolje, ali je znala da će sada uslijediti neka teška ofiraža, jer je Suvad bio takav tip. Pribojavala se da bi joj mogao ispisati kakve ljubavne poruke po zgradi. "Ruku ću mu odsijeć.", tješila se sa srdžbom. Onda je nazvao Dženan, pa je pričala petnaest minuta s njim i on joj je obećao da će, samo zbog nje, doći u devet. Ona mu usput reče da je raskinula sa Suvadom, na što Dženan malo požali ovog i na kraju reče: "Jebat ga." Obećao je Sadžmini da će je opaliti s vrata, a ona je rekla da to jedva i čeka.

Vrijeme je brzo prošlo.

Minutu do devet, Dženan se penjao uz stubište prema Sadžmininim vratima. Ona ga je spremno čekala i maštala je o njegovom dolasku od kako su se čuli, i tako je zaboravila na sirotog Suvada, koji, kad ode od nje, umjesto da siđe dole, ode gore i izađe na krov, odakle je pola sata vikao i prijetio da će se baciti, ali kako niko živ nije tome pridavao pažnju, vratio se u zgradu, gdje je dugo sjedio na stepenicama, plakao i razmišljao šta bi kako bi, sve dok nije podigao svoje suho dupe i ponio ga na krivim nogama kući.

 

Ipak kraj. Ende.

 

Ašvajsen?

 

02.03.2013.

Tko bi znao što mačkice žele? - drugi dio

"Da li si ti svjestan, Sinane, da si sjeo na najgori mogući sto u čitavoj kafani?", reče pridošlica i uze se verati na visoku stolicu, od čega zazvečaše metalni ukrasi sa kožnjaka. Sinan na to reče da je to najbolje mjesto i nazva pridošlicu Elvisom. "Da ti nisi sjeo zbog ženskih za ovaj stol?", reče Elvis i izvi obrvama, a Sinan nato prezrivo otpuhnu prema ženskim, baš kao su one roba treće kategorije. "Bjež' bolan, meni je 'vakih na vrh glave!", doda i ošinu blondiunu pogledom.
Elvis je gledao djevojke i ocijenio da je blondina lijepa, ali brineta je bila baš po njegovom ukusu i on je osjetio kako mu nešto igra u stomaku kad je brineta uzela da veže visok rep, pri čemu se isprsila i tako za trenutak postala najpoželjnija djevojka na svijetu barem jednog muškarca.
"Baš su dobre i lijepe ove dvije ženske!", reče Elvis. Sinan je na to odgovorio, bez da ih pogleda, da je svaka ista, samo da je čista. Elvis je bio jedan od onih ljudi koji je vjerovao da se takvim dosjetkama koriste ljudi kojima fali prakse u tom polju.
"Nego da ja tebi pričam šta sam ja radio dok sam bio ovdje u medresi!", najednom povika Sinan i trznu Elvisa koji je snatrio o nekim boljim vremenima za njega i nepoznatu brinetu. Uslijedila je priča o tome kako je Sinan spavao sa bulama iz ženske medrese. Bio je jedan od onih ljudi koji svoju priču nikada ne pričaju samo svome sagovorniku, već i svim ostalim ljudima koji se nalaze u dometu njegovih glasovnih mogućnosti. Elvisu se smijao brk na tu priču, iako je imao milion razloga da u nju posumnja. Mačkice su se takođe smješkale i odložile su knjige. Sve to je uticalo na Sinana da priča još glasnije i masnije stvari koje su se, po njegovom svjedočenju, odigravale u ženskoj medresi u vremenu dok je on tu bio.
"A jednom sam za noć izmjenio njih četiri!!!", odvali on na kraju, pa se i sam zaustavi i pokunji na sekundu, nakon čega brzo promijeni temu na visočku medresu, koja je u šumi, i koja je u tim kružocima poređena sa Sodomom i Gomorom. Elvis je pitanjem izrazio svoju bojazan za najmlađe u seksnom smislu, pa je odahnuo kad mu je Sinan rekao da su akteri svih događaja đaci. Onda je uslijedila još jedna priča o tome kako je Sinan završio u trojci sa još dvije bule lezbejke, pa je stvar postala malo i dosadna, tako da je Elvis sve više ćulio uši da čuje šta razgovaraju ženske za susjednim stolom. Nije mu bilo lako da provuče signal kroz bujicu, mahom prostih, riječi što je snažno navirala iz Sinanovih usta.
Onda se Elvis najednom trznu i zacrveni se kao jabuka od stida. Sinan pomisli da je njegova priča uzrok tome, pa se nadmoćno osmjehnu i reče kako to nije ništa za hiljadu drugih stvari što je bilo, ali se iznenadi kad vidje da se Elvis opet trznuo i zacrvenio još više. Čudni su bili ti gradski momci. Svaki je imao svojih nekakvih finti i fazona. Sinan je to sve smatrao za djetinjariju (on bi rekao infantilnost) i stoga se nije previše obazirao, već je započeo novu priču, o buli koja se noćima iskradala iz medrese da bi se opijala i seksala sa svakakvim tipovima.
"Hajmo odavde!", reče blondina, pa obje ženske ustadoše i tako otkriše da su u helankama. "Kurve!", ne propusti da primijeti Sinan. Elvis je šutio i gledao. Njemu je takvo oblačenje bilo po volji. Za njega je bilo lijepo ono što je oku ugodno, a te ženske noge u helankama su baš bile lijep prizor, jer su bile to noge dobre i zgodne, pa još su njih dvije bile oku ugodno sparene i po boji.
Sinan je taman zaustio da priča novu priču, ali utom Elvis đipi sa stolice i reče: "Hajmo za ovim mačkicama!" Sinan ga pogleda kao da je skrenuo, pa nepotrebno uze pričati kako neće ići, jer je na kraju krenuo, i još je toliko bio zagrabio korakom da je Elvis pomislio kako će u dva koraka preći sve.
"Eh, eh! Na šta si ti mene nagovorio!", bunio se Sinan, a Elvis se na to sakri iza crnih naočala i ne reče ništa odmah, već poslije duže pauze: "Da nisi toliko pričao, čuo bi šta je crna kosa rekla plavoj kosi..."
Sinan ne reče ništa ali se zamisli oko tih riječi. Kradom odmjeri Elvisa. Njih dvojica se zapravo i nisu poznavali uživo. Znali su se preko interneta i iz viđenja. Zbog toga iznenada osjeti potrebu da po svaku cijenu stane i ne slijedi dalje tog sumanutog zakašnjelog pubertetliju. I stao bi, sasvim sigurno, da se mačkice nisu okrenule i, kako mu se učinilo, baš njega pomno osmotrile, nakon čega su zamakle u jednu uličicu za koju Sinan nije ni znao da postoje.
Elvis ubrza korak i pređe iz pravog u dijagonalno kretanje. Nije se osvrtao za Sinanom, ali je čuo njegove teške korake i tiho gunđanje kako ga slijede. "Gdje idemo jebote?", upita Sinan. "Da im presiječemo put.", odgovori Elvis i provuče se spretno kroz rupu u jednoj staroj drvenoj ogradi, odakle potjera čitavo jato štiglića što su na toj koti uživali čičke.
"Jebo ja sebe ako si ti normalan!", reče Sinan i tako se nezgrapno provuče da isprlja rukave sakoa s obje strane. Vidio je dosta jadnih sarajevskih dvorišta, ali takvo nije nikad. Na podu od pločica, gdje je jedan zid svjedočio postojanje nekadašnje banje, ležao je na tutu ošišani sivi beskućnik u ljubičastoj jakni. Oko njega su bile razbacane prazne flaše od dva litra. Sinan zastade na trenutak gledajući pijanicu kako se svadi sa bićima koja samo on vidi, a onda požuri za Elvisom koji se već provlačio kroz rupu na ogradi.
Dok se on provukao, Elvis je već stajao i razgovarao sa blondinom i brinetom. Valjalo se vladati nonšalantno i olako. Turivši ruke u džepove sakoa, on ležernim korakom stade da se šetka prema trojci, baš kao da nije izašao iz rupe na ogradi, nego iz kakvog bijesnog auta.
"Zar si ti stvarno mislio da će ta pizdarija da upali?", bijaše prvo što je Sinan čuo, a iz usta brinete.
"Pa i nisam mislio. Mislio sam da ste nam dale znak da vas pratimo, pa smo ovo izveli zbog toga.", hladno reče Elvis, na što se blondina uze cerekati, a brineta se ozbiljno zagleda u oči Elvisu, koji je to sa lakoćom izdržavao, pa mu je još i prijalo da tako gleda brinetine crne mačkaste oči.
Utom se Sinan isturi naprijed i poče ružiti Sinana kao da se sve dešava na kakvoj telenoveli, a ne u pravom životu. Elvis se poboja da će to ostaviti ružan dojam na mačkice, pa umjesto da prihvati započetu šegu, načini lice čovjeka koji nema kad da se zamajava i takav upita ženske da li im njih dvojica možda smetaju, pa otuda taj mrski neprijateljski stav. Blondina je tad konstatovala s visine da je Elvis sladak, ali se u mačkastim brinetinim očima izrodi neka nova svjetlost koja upali sličnu kod Elvisa.
"Znate šta? Najbolje da mi ovo razriješimo u kafani!", familijarno će Sinan, ali djevojke to glatko odbiše. "Dakle prljavice!, zaključi on u sebi, "Srećom, ima i tome lijeka!" Elvis reče damama da izaberu mjesto, a što se njega tiče, može i gdje bilo, samo da prije tog odu u prodavnicu po sok ili ako neko hoće da pije pivu.
Bilo je tu još malo nećkanja, da ne dužimo, završilo se tako što se čitava družina uputila u blondinin stan, sada već slobodno možemo reći, kod Renate, jer se tako ona zvala. Brineta se zvala Alma.
Ispostavilo se da su njih dvije zaista pričale o tome kako bi voljele da ih njih dvojica slijede, ali isto tako priznadoše da su ih mislili šikanirati kad priđu, te da ih je u tome spriječio fazon koji je Elvis izveo, a to je bilo da je on zaskočio njih dvije sa pet feninga u ruci i riječima: "Djevojke! Ispalo vam je ovo!" Ubrzo se ispostavilo da imaju dosta zajedničkih tema. Cure su bile mlađe, ali su držale do sebe i nisu bile glupe. Poveo se razgovor o literaturi, odakle su se pravili česti izleti na polja antropologije, a Sinan je umetao i politiku.
Dok su išli, jedna crna mačka sa bijelom kravatom je iskočila iz kontejnera i stala da se mazi oko Alminih nogu i da prede umilno kako samo mačka zna. Renata je rekla da je Alma magnet za mačke i da one i ona imaju puno toga zajedničkog. Elvis pomisli da kaže kako Alma ima oči kao u mačkice, ali onda se predomisli i reče kako postoji mogućnost da se Almi mačak popišao u torbu, na džemper ili u čizme, a možda i u sve troje. Dobro je prošao s tom šalom.
Da su Renata i Alma opasne, Elvis je vidio kada je spazio kako stavljaju alkoholna pića u korpu u superxafsu. Činile su to odlučno i obje su bile dobro uhodane u tom rejonu. Sinan je bio siguran da će se ove noći štagod i prismočiti. Ova luda od Elvisa je dobro odradila posao, ali u stanu, na intimnom druženju, smatrao je da su mu izgledi kud i kamo bolji, čemu je u prilog govorio i trenutak kada su se obje ženske zagledale u njega prilikom potjere.
Renata je živjela u staroj austrougarskoj zgradi, sa namještajem starim koliko i sama zgrada. Te stare i dotrajale stvari su izgledale prihvatljivo zahvaljujući tragovima ženskog obitavanja kog je bilo u raznim tragovima na sve strane. Elvisovo oštro oko je opazilo jedne atraktivne ženske gaćice kako vire iza televizora. Sinan je u svemu tome viđao nove nepobitne dokaze da su u ovom slučaju radi o okorjelim droljama kojima paše da ližu cipele i da im se rade svakojake gadosti.
Alma je sjela uvježbanom kretnjom na fotelju koja malo zaškripa. Protegla se i požalila kako je umorna jer je čitavo jutro hodala da završi nekakve papire. Psovala je opštinu i opštinare, a još više nekulturni svijet sa kojim je nezgodno čekati i u najmanjim redovima.
Onda joj se Sinan utekao u riječ i počeo da priča, priča i priča o opštini i opštinarima, gdje se ispostavi da se nemali broj opštinarki ovako guzi. Ostali su pili i slušali, a onda su se djevojke stale razgovarati između sebe, dok je Elvis pogledom istraživao stari namještaj, tako da Sinan neko vrijeme govoraše uprazno i od toga se najzad toliko zamori da mu izbiše graške znoja po čelu, a dah postade kraći.
Zametnuše se razni razgovori, alkohol poče da radi svoje. Sinan je tražio da se pusti muzika, a kako nije bilo nikakve druge nego narodne, ostavio je nju da svira, što je njemu i odgovaralo. Renata se tad izvinu i reče kako ona to ne može slušati jer se osjeća bijedno, tako da ostadoše bez muzike.
Sinan je taj njezin čin doživio kao uvredu, a da bi se osvetio, sam sebi se zakleo da će jebati Renatu, iako je Alma zaprvo bolja pička. Nakon toga se osjećao lakše i prešao je preko svega bez riječi. Elvis je pričao dosadnu priču o cukici sa Darive koji ima jedno bijelo i jedno crno oko. Gledao je tog nadobudnog šarlatana kako sve dublje tone sa svojom pičkopaćeničkom pričom i puštao ga da to čini, pa ga je još i gurao postavljajući mu podpitanja. Elvis je prozreo Sinanove zlobne namjere, ali je Alma tako lijepo slušala da mu je rado odgovarao.
"Ja se bojim cuka, što se mene tiče, ja bih to sve pobila.", reče Renata pošto Elvis završi. Vidio je da se ne šali. Ko zna, možda je Renatu nekada ugrizao neki pas za vaginu? Bar je priznala da brutalan strah stoji iza tog brutalnog nasilja, a to je dobra početna pozicija za čovjeka koji ima želju da živi opuštenim i mirnim životom.
"Ma jašta nego pobit!", reče Sinan, pa stade nadugo i naširoko pričati o kucanijama koje su zimi lutale po selima i kojih je znalo biti po dvadeset i pet komada u čoporu. Nije se zaustavljao, već je odmah produžio na priču o tome kako je izbjegao jednom mangupu koji ga je ganjao sa nožem. Alma iznenada usta i otrči u toalet, odakle se čulo da povraća. Renata ode da vidi može li joj kako pomoć.
"Renata je moja.", reče Sinan i pripali cigaretu.
"Meni se Alma svakako više i sviđa.", odgovori Elvis.


 

28.02.2013.

Tko bi više znao što mačkice žele? - Prvi dio

Tog dana u bifeu Filozofskog fakulteta u Sarajevu vladala je uobičajeno dosadna atmosfera. Nije bilo previše ljudi, a i oni su vrlo malo razgovarali između sebe, već su svi sjedili zabrinuti i smoreni. Jedino je jedna krupnija ženska kraće frizure uporno pričala o nekoj Mirnesi koja je izlazila sa više mladića istovremeno.

Onda su vrata tupo udarila, a uzrok tome je bio momak koji je navro da uđe punim, iako na vratima nije pisalo upri, već vuci. Konobar ga je primijetio još dok se približavao. Jedini on je vidio kako je momak udario glavom u staklo, pri čemu se njegova poluduga kosa, počešljana kao u Šabana Šaulića u vrijeme dok je furao kosu, slijepila uz staklo tako da je zauzimala površinu truleksa. Mladiću nije bilo dosta što je jednom navro, već je navalio još jednom, a onda mu je konobar viknuo: "Povuci!", i on je najzad povukao.

Bio je to mladić od dvadeset i kusur godina. Osim pomenute frizure, mladić je nosio i nešto malo brade, a iznad duboko usađenih očiju su mu se nadvijale dvije tužne obrve, kao u kuće na dvije vode koju je nesretno prepolovio grom. Nosio je samtani sakao, košulju i farmerice, a na nogama cipele novijih dizajnova, koje su malo podsjećale i na patike, a malo i na opanke.

"Što ne podmažete ova vrata?", reče on konobaru, a ovaj ga odmjeri sa blagom ohološću i ništa mu ne odgovori. Bilo je dosta slobodnog mjesta na udobnim klupama, sa naslonom, ali mladić ne sjede ni na jednu od njih, već upravo na visoku barsku stolicu i za visoki sto, i to na mjesto odakle je mogao vidjeti ko ulazi i jedne dvije ženske što su sjedile za prvim stolom i što su obje čitale po knjige.

Konobar je jednako sjedio za šankom i pripaljivao novu cigaretu. Mladić izvadi kutiju malbora, uze jednu cigaretu i metnu je u umorna usta, a kutiju stavi da uspravno stoji. Visoki plamen upaljača obasja njegovo iscrpljeno lice, sa tamnim podočnjacima i već dubokim borama oko očiju. Nema sumnje da je mladić bio neispavan, ali uzrok tome ne moraju biti nužno cigare, alkohol i droga, jer je sad uveliko doba interneta.

Gledajući u pravcu jedne dvije ženske, on glasno povika: "Ima li u ovoj rupi konobara!?", ali one izgleda bijahu zadubljene u te klasike što su čitale, pa ga ni ne pogledaše, ili je bar on tako mislio. Prošle su još tri minute dok konobar nije došao i šutke primio narudžbu, koju je otišao da izvrši tako lijenim korakom da se mladić opravdano zapitao ima li od toga išta u skorije vrijeme.

Svratio je pogled na mačkice i osmotrio ih bolje. Jedna je bila blondina, druga stroga brineta. Obje su imale izražajne crte lica, tanke noseve, pune usne i lijepe obrve. Blondina je imala šik frizuru do ramena, a brineta je furala prelijepu dugu kosu koja joj je padala preko krupnih grudi što su bile očite uprkos debelom džemperu. Mladić je mislio da bi mu bilo najbolje sa obje u isto vrijeme, a onda ga blondina zraknu krupnim plavim očima, pa i brineta mačkastim crnim, i on u trenu pomisli kako san i java nisu daleko jedno od drugog.

Konobar donese kafenu čorbu u velikoj šolji. Bilo je tog, preko dece, sigurno. Mladić je tako i volio. Nije volio pederske kafe koje su manje nego što je srk. Svikao na domaću kafu, nikako nije mogao da shvati kraće kafe iz aparata. Sve su to bila pederska posla tatinih i maminih kćerki i sinova. On nije bio takav. Odrastao je na selu i u sarajevskoj medresi. Mislio je za sebe da ga život nije mazio i da je zbog toga znao sve, da mu niko živ na planeti zemaljskoj nije mogao slagati.

Tako je mislio i za ove dvije ženske. Znao je da je sve što one žele, zapravo, da ih neko dobro izjebe. Što se njega tiče, nije mu bio proooblem da vrši tu rabotu, ali to nipošto nije davao u bescjenje, već je, baš suprotno, smatrao takvo postupanje za najveću korist što žensko može od muška da ima.    

Nakašljao se i one su obje pogledale. "Da vam ja dokažem!", nehotice mu proleti kroz glavu. Osvrnuo se lijevo i desno. Svega dva muškarca su bila tu. Konobara nije računao s obzirom da je bio konobar, pa još i na dužnosti. Oba ta muškarca su bila van konkurencije. Jedan je bio debeo, a drugi tako sitan da je vjerovatno kako je, bar nekad u životu, nosio nadimak Biberče ili Zrno.

Otkud je mladić znao da blondina možda baš jedva čekala nekog debelog tipa, a brineta upravo Zrno ili Biberčea? Pa opet, on je bio siguran da bi one uvijek prije izabrale njega, nego nekog od njih dvojice. Debeli je bio odjeven kao Jugosloven, a Zrno je nosio preveliku garderobu, a reper nije bio, zbog čega se doimao još sitnijim. Mladić se nadmoćno osmjehnu. Važno je biti neprikosnoven u tim stvarima, iako je seks pojava ovisna od petsto okolnosti.

Onda u bife uđe tip duge kose i u pankerskom kožnjaku. Mladić ga primijeti i zadrža oči na njemu. Konobar i mladić se uljudno pozdraviše, razmjeniše s lakoćom nekolike rečenice, a onda se pridošlica uputi za sto gdje je sjedio naš znanac u somotu, s kojim se srdačno pozdravi.

 

 Nastavak uskoro! Sve vas volimo proljeće, moje biciklo i ja! 666!

17.02.2013.

U kafani

"Radim sa kozmetikom, kupio sam sebi peticu, nije mi loše u životu.", reče Nele i povuče dva kratka dima iz cigarete, koja ispusti u tri rate. Nele je znao da petica mora ostaviti dobar dojam. Kad čovjek sam sebi kupi kola, to je znak da je ozbiljan i da nije bezveze frajer.
"Ja ne radim ništa, kupio sam sebi iks peticu.", odgovori mu Tozo, čovjek kom je Nele uputio svoje riječi i koji ga je toliko iznenadio svojim odgovorom da je u prvi mah pomislio da Tozo laže. Rekao je to tako ravnodušno da je Nele osjećao da je Tozo rekao istinu, ali s ljudima se nikad ne zna.
Kako god, bijaše to hladan tuš za Neleta. Dugo se nije vidio sa Tozom, a nikada se nisu ni poznavali nešto posebno. I sada su se slučajno sreli. Neleta je ponijelo, Tozo je bio stara raja iz mahale. Sad mu je bilo žao što se tako glupo izlanuo, a od te žalosti rastao je bijes na Tozu, koji se držao kao da se smtrno dosađuje.
"Bogu hvala.", reče Nele i ušuti. Tozo je slegnuo ramenima na njegove riječi. Izgledalo je kao da neće progovoriti nikada, ali zapravo se upravo spremao da započne govor. Tozo je bio bogataški sin, ali se radilo o mladim skorojevićima, pa je tako bio ubijeđen da se kvalitet čovjeka mjeri materijalnim bogatstvom.
Počeo je iznenada, kao da odgovara na pitanje: "Šta ti, Tozo, sve imaš?",  a kad je sve pobrojao, pogledao je Neleta u oči i kazao:
"Ne kurčim se, ali imam para. Stari mi daje sto - dvjesta maraka svaki dan."
Tako je Tozo ostavljao utisak na ljude. Nele ga je odmjeravao sa mješavinom zavisti i pakosti. Pogledao mu je lančić i narukvicu, a onda i mobitel. On se za svoju lovu morao dobro oznojiti, a znao je da će doći i taj dan kada će ga otkriti da krade. Prošle sedmice je ukrao deset parfema, a da ih je bar prodao, nego ih je polovinu poklonio kurvicama i fuksicama koje su se mijenjale u klubovima i kafićima koje je i on posjećivao. Norman, šef, je glup stranac koji se sasvim iskvario sarajevskim životom, ali ponekad ga opere njegova švapska savjest, i onda po tri dana ne vadi nosa iz svih mogućih knjiga, teka, bilježnica, računa i rokovnika. Šejla i Ehlimana su već tako popušile, ali kad Norman uprati da su se krađe i nastavile i povećale, sigurno će posumnjati da neko u firmi krade.
"Šta ćeš popit?", obrati mu se Tozo, iznad kog je poslušno stajao konobar koji prema Neletu nije bio ni upola ljubazan. Nele poruči piće razmišljajući o tome koliko mu je novaca ostalo poslije jutrošnje pogibije u kladionici. Tozo je pio viski i red bull. Nele vidje da ga neće moći častiti i od silne muke zapali cigaretu.
Povede se razgovor o cijenama polovnih automobila. Kada je Nele rekao koliko je platio peticu, Tozo mu hladno reče da je prodao bolju i mlađu za dvije hiljade maraka manje nego što je on platio. "Koji motor?" - "Jedan devet TDI." - "Slabo je to..."
Nele je htio reći da nije slabo i ostalo što treba, ali se zaustavi i ne reče ništa. Osjećao je da je u škripcu, te iako bi u svakom trenutku mogao naći neki izgovor da ode, nešto ga je tjeralo da ostane. Poznavao je on i drugih bogataša sa skupim automobilima, ali to su ljudi koje je kao takve i upoznao, a Tozu je znao iz vremena kad je ovaj tek doselio, u ratu, kada je bio gola bijeda, baš kao i on, koji je isto tako doselio u ratu, pa mu je zbog toga naročito gorko sjedala činjenica da je Tozo, u neku ruku uspješniji, iako je sve Tozino zaradio njegov otac, a Nele sve svoje - sam.
"Odakle tebi tolike pare?", reče Nele i sam se iznenadivši svojoj direktnosti.
"Pa reko sam ti već, stari mi datne... Dvije, tri, pet, sedam glava, kako kad..."
Nele ispi piće da ne bi zalajao opet, iako je to želio svim srcem. Tozo ga je uvrijedio za automobil, a on nije tip koji bi dopuštao ikome da ga vrijeđa. Trebalo je tome papku pokazati gdje mu je mjesto. Odmjerio ga je pogledom i zaključio da bi ga sa lakoćom ubio, ako već dođe do toga, iako, poznavajući Tozu, ne bi trebalo.
"Jebiga, ja sebi zarađujem sam. Danas petica, sutra će bit Mercedes. Mlad sam ja, ne žuri mi se nigdje, sve u svoje vrijeme!", izgovori Nele kao da vrača. Tozo načini grimasu nezainteresiranog odobravanja, nakon čega se napi viskija i, tobože za sebe, konstatova da nije original viski.
"Imam svog čovjeka u px-u. Inače ne pijem ove domaće mućkalice, kupujem preko njega original američke, po dva litra flaše."
Nele je osjećao da je to već previše. Morao je nekako uzvratiti. Razmišljao je gdje je Tozo najtanji. Brinulo ga je što ne može okrenuti turu, iako mu je čaša prazna, a u kutiji je još jedna cigareta ostala.
"Konobar! Ponovi ovo ovdje i ponesi mi kutiju cigara ako imaš!", uzviknu Nele, drsko pogledavši u oči Tozu, koji je čast prihvatio ravnodušno kao da se ništa nije dogodilo. Kao u stara vremena, Nele će zavaliti mobitel. Pogledao je u svoj android uređaj. Kupio ga je prije tri sedmice, a sada će ga založiti kod konobara, sa kojim će se vjerovatno morati tući u konačnici, jer će ovaj probati slagati sve živo da ga ne vrati. Kazaće kako ga je istu veče prodao strancu da pokrije nedostatak u kasi, a Nele će mu na to morati prošetati zube, jer kad ti neko laže u lice, onda nema drugog načina osim da ga prebiješ.
Treba se postarati da ne dođe sam, jer je objekat imao nekoliko izbacivača, a za njih se zna kakvi su.  
Tozo je primijetio Neletovu nerovzu i od toga osjećao ugodno treperenje utrobe. Sam je potrčao s autima, dobio je šta je tražio. Tozo je znao taj tip seljaka kao što je Nele. Sada, kada ima para koliko hoće, on vrlo dobro uviđava kakav je ko. Nele je bio jedan od onih koje možeš da kupiš, bukvalno. Zbog toga, Tozo je držao da se nema šta s njim ozbiljnije razgovarati. Pušta ga da mu krati vrijeme dok ne dođe Špole, to je sve.
Kad je konobar donio novu turu pića, Tozo je naredio da se donese čitava boca, iako je Nele pio sasma drugo piće. Konobar je donio, pa je Tozo mirisao viski i vikao brlja i govnara, a onda je nasuo Neletu punu čašu, kao vodu da mu sipa. Nele vidje da nema smisla takmičiti se na taj način, te da je sasvim glupo založio mobitel.
Najbolje bi bilo ustati i otići. Nervirao ga je glupi ponos. Mogao bi odglumiti poziv i odmagliti, spasivši i ono malo para što je ostalo, i mobitel, pa još i cigarete hajrovati. Odlučio je da će tako i uraditi, ali prije toga je morao barem na neki način vratiti Tozi.
"Joj što ne mogu ovih došla...", najednom će Nele, "Iz pičke materine došlo da meni ovde tutnji i prosipa silu! Neki dan sam prebio jednog papka sa Mercedesom, kreno nešto preticat u tunelu, on neka sila kao. Jebo sam mu sve po spisku, lokva krvi je bila oko njega!"
Tozo je pokušao ostati hladan kao prije, ali ova priča ga natjera da bolje pogleda Neleta. Imao je ogromne mišiće iz teretane, koji su pravili od njega karikaturu, s obzirom da je bio nizak rastom. Govorio je s nekakvom prirodnom mržnjom u glasu, kako je razmišljao da ubije tog šošona što je juče doselio da provodi svoju volju, te kako se u posljednji čas savladao da to ne učini, jer ne želi da sjebe sebi život u zatvoru sad kad ga je ovako dobro krenulo. Tozo osjeti blagi strah. Ni u kom slučaju ne bi volio iznervirati ovakvog čovjeka do te mjere da ga napadne. Osjetio je potrebu da mu na neki način podvladi, pa je počeo pričati kako mu je dosadno, te kako bi sve dao da radi nešto što bi ga zaokupljalo i u čemu bi uživao, ne znajući da s tim stvara samo gore, da soli Neletove žive rane, jer je Nele, otkako radi, uvidio da dok dođu pare, ode vrijeme, a pare bez vremena nisu ništa. 
Nele je pio brzo i puno, čak i pošto se sjetio da će na taj način možda ispasti jad i gladež u Tozinim očima. Što je više pio, to mu je Tozo postajao mrži i odvratniji. Čehra mu je bila prava seljačka, pravi onaj lola, domaćin u priglavkama i džemperu i ljeti i zimi. Tozo je zavijao kad je pričao i Nele ga je sasvim dobro mogao zamisliti kao čobana sa Bjelašnice.
Samo što Nele popije, Tozo mu opet sipa. Misli da ga gotivi, a ustvari mu raspiruje vatru i radi sebi o glavi. Ovaj ne pije, već ljeva, a što više pije, sve mu veća tjeskoba dolazi i sve više mu se pomračuje um.
Utom dođe Špole. Držao se kao da mu je poginula čitava familija, iako je on bio taj koji je poginuo, u kladionici. Špole je radio neki posao (nije htio da kaže koji) u odijelu, a tog dana je primio platu, od koje je ostalo još sedamdeset maraka na bankomatu. Sjeo je i sručio dupli viski u sebe, nakon čega je ispričao šta mu se dogodilo.
Za Tozu, Špole je bio velika faca, iako je o njemu uopšteno vladalo mišljenje da je veliki lažov, doduše, sa stilom, tako da ga se ipak može slušati. Tozo je vjerovao Špoletu od - do, a Špole je bio lukav, pa je svoje povjerenje dobrim dijelom koristio i da laska Tozi i tako ga pridobija za svoje poduhvate u kojima ga je uvijek samo jedno kočilo, a to je novac.
Nele je poznavao Špoleta, ali Špole njega nije. Špole je bio starija raja iz mahale, a Nele je odselio prije nego je navršio dovoljan broj godina da ga Špole primi u svoje društvo. Rekao mu je to i pokušao mu opisati za sebe ko je, ali Špole ga prekinu, viknuvši živčano:
"Ja platu prokocko, ti mi pričaš ko si!"
Tozo poče smirivati situaciju, iako Nele nije učinio ništa. Razumio je Tozu, jer mu se i samom desilo isto, nebrojeno mnogo puta. Kad malo bolje razmisli, da ne kocka, mogao bi sasvim neprimjetno krasti parfeme i živjeti kao bubreg u loju, ali nikako nije mogao da se odrekne slatke navike iskušavanja vlastite sreće i spoznavanja božje volje preko kompjutera i igara kerovi i bingo.
Onda je Špole stao da sipa kao iz rukava. Red psovke, red priče o tome kako je bio blizu. Morao je istresti to iz sebe, iako se osjećao samo jadnije i nemoćnije, doslovno kao da kurcu priča. Rekao je kako sada mora da uplati sedamdeset maraka na kladionicu i dobije tri-četiri stoje, a ako kojim slučajem to ne uspije, onda će da jebe sam sebi sve po spisku.
Na vratima se pojavi nekakav tip koji reče da pauk odvozi nečiju bijelu peticu.
Nele skoči i izleti iz kafane, a za njim i Tozo, koji je želio biti na Neletovoj strani u trenutku kad ovaj konačno popizdi.
Automobil je već bio utovaren, a paukdžija u kabini, i Nele im je morao uskočiti u kabinu kao na filmu. Tozo je povikao nešto u stilu "idi na Romaniju pa tamo odvozi", dovoljno glasno da ga Nele čuje, koji je u kabini grmio i psovao, ne ispuštajući iz ruku paukdžijine revere.
Dođoše i specijalci. Neleta su ubacili u maricu, a šta je s njim dalje bilo ne zna se, šta je da je, nek' mu je bog na pomoći. Tozo je odmaglio čim je ugledao rotaciju.
Dole ga dočeka popišani Špole. Od siline gubitka je ublijedio, a kolutovi mu oko očiju došli crni. Izgledao je kao mrtvac. Onda je ponovo stao da psuje, kune i grdi, i radio je to toliko dugo da Tozo više nije mogao izdržati, pa je odglumio poziv i pobjegao, s tim da je prije toga platio pozamašan račun.

Kraj

Ende

Ne idite u kafiće! Ne valja! Nula bodova! Dosadno! Mrtvilo! Sve najgore! Ne možeš pričat s mačkicama koliko je glasna muzika! A tu ti možeš i poginut! Ništa se ne propušta u kafićima, a puno se propušta dok se bude u kafiću!


 

14.02.2013.

Noćna ptica

Mario je bio bijesan kao ris, te se s teškim naporima savlađivao da ne napravi skandal. "Nek' si ti meni živa i zdrava, dabogda se ti meni udala!", reče on, a onda spusti pogled na muškarca koji je sjedio tu za stolom i kaza: "Tebi, prijatelju, sretno bilo!" Potom se okrenuo i otišao iz kafane u prizemlju hotela "Lotos". Ne može se reći da je Mario bio ljut ili ožalošćen zbog svega što se dogodilo, ali nije mu bilo svejedno. Ostavio je puno novaca kod te djevojke, a kada joj je prišao da je pozdravi, ona mu je bijesno prosiktala: "Sad si mi došo!!!" Vidio je Mario da ona sjedi sa starijim muškarcem debelog vrata i prepredenog lica, ali kad čovjek ima plemenite namjere, očekuje da mu se dobro dobrim vrati. Muškarac je gledao podsmješljivo u Marija, ali se uozbiljio kada mu je Mario poželio sreću. Bilo šta je bilo. U životu ti je tako, malo ide kako treba, malo ne ide nikako. Mario se nije uzrujavao, a da sam sebi dokaže da je to uistinu tako, umjesto da ide kući, on skrenu na ćošku lijevo, prođe kroz još nekolike uličice, pa se najednom nađe u Gupčevoj ulici, uključujući se u nju kroz rupu u tarabi, kao kakav stari mačak, što je Mario i bio u neku ruku. Nije bio rječit tip, pa se i nije baš najbolje snalazio kada je pokušavao objasniti kako mu polazi za rukom sa mačkicama (što su drugi s likovanjem dočekivali i zbog čega su se rugali Mariju), ali kako je vrijeme odmicalo, to je sve jasnije postajalo da isti taj ludi i benasti Mario i putuje, i uvijek je sa nekim mačkicama.
Ali Mario nije više bio toliko mlad. Kao mlađi, mogao je pojesti tri porcije graha i dva kruha, a jednom je pojeo i šest porcija graha i dva kruha. Sad je on već malo stariji, i slabiji. Vremena su se izmijenila, a s njim i ljudi. Mačkice su postale bezdušnije i sve više su gledale novce. Ljudi su slabo marili za lijepo ponašanje, a kada bi i vidjeli nekoga ko se umije lijepo ponašati, kao Mario, to bi im bilo smiješno kao nešto nenormalno i izvještačeno.
U Gupčevoj je još uvijek radio stari bar "Vinko", gdje se i u onoj državi plaćalo deutsch markama, ispod stola, da se ne vidi. Stari Vinko je bio još uvijek živ, iako zbog šećera nije vidio i nije imao obje noge. I dalje je ljubio kurve. Prilazile bi mu golih grudi, a on bi ih sisao kao da sam život izlazi iz njih, sve dok ne bi rekao: "Dobro je, dosta." Kafanu je vodio njegov sin Ivan, kog su svi zvali Pivan, jer je na dan ispijao malo bure piva. Bio je golem kao medvjed, pa se nikako nije uspijevao napiti do kraja, već je uvijek bio prijatno uljuljan, zbog čega je goste dočekivao u dobrom raspoloženju, samo ako ga neko ne bi iznervirao, a to se dešavalo počesto.
Mario je bio rado viđen gost u "Vinka". On je svaki put prvo uljudno pozdravljao časnu starinu, što se je starcu neizmjerno prijalo, a samim tim i njegovom sinu, koji je na sve načine ugađao starom, samo da ga ovaj pusti na miru.
"Dobra večer, kako ste mi, kako ste?", poče on s vrata, a starac pohlepno pruži ruku, koju Mario tako srdačno protrese da se stari uzeo osmjehivati bezubim ustima kao beba. Mario je imao takta, pa je vrlo dobro znao kakvo pitanje najviše starom Vinku godi: "Ima li sisa, čika Vinko?"
Stari se na to nakezi jednim brkom kao mačak, pa reče da se njemu svake godine čini da su sise rodile kao nikada prije. Onda pljucnu u stranu i zadovoljno reče: "Ne žalim se."
"Ja opet kažem, kako ko voli nek' tako i odabere, ali svaka ženska ima svoje sise.", doda Mario, koji je volio da nakratko porazgovori na zadanu temu. Stari je bio neobično zadovoljan Mariovom izjavom te se neko vrijeme samo tiho osmjehivao. Onda je pozvao svog pijanog sina i rekao mu da pripazi na Marija, što je jedan od izbacivača koji je došao za gazdom shvatio bukvalno, pa umjesto na mjesto, povede Marija u prostorijicu za pretresanje, zbog čega, siromah, ostade bez posla. Stari mu je na kraju vrlo oholo rekao da se vrati svojim ovcama i govedama na Bjelašnicu, na što otpušteni nije smio reagovati jer je znao da bi ga Pivan spljeskao tim ogromnim ručerdama, možda čak da bi ga i ubio. Mario se nije želio zauzimati za momka jer je on sad već bio stariji, a nije lijepo tako se ponašati prema starijim osobama. Kad se incident svršio, Mario se uputi u salu kao da nije ništa bilo. Tu je bilo svakojakog društva. Čitav grad je znao da stari Vinko, to jeste, sada već Pivan, drži prostitutke, kao i da se tu događa svašta nemoralno, ali čitav grad je dolazio u "Vinka", od gradonačelnika, načelnika policije, pa dalje gore i dole, lijevo - desno, da ne nabrajamo sve struke i nivoe.
Pod crvenom rasvjetom Mariovo odijelo je dolazilo do punog izražaja. Mario je imao četrnaest pari odijela, a za to veče je odabrao krem varijantu, a cipele i leptir mašnu crne, jer tu nema puno pametovanja. Tu, među tim društvom, a pogotovo među ženskinjama, Mario je osjećao da u životu ima malo i smisla.
Odmah je primijetio da je upao u oči dvjema damama koje su sjedile za jednim stolom i tri otrova trošile. Bile su u četrdesetim godinama i vjerovatno su bile uspješne u svojim karijerama, jer su na stolu imale dvije flaše žestokih alkoholnih pića i razbacane kutije skupocjenih cigareta sa ekscentričnim filterima.
Jedna prostitutka priđe Mariju i zapita ga ne bi li večeras odabrao nju, ali Mario joj odmah reče da je bez prebijene, tako da ona ode, okrenuvši se od njega kao da ga i nema. Mario je znao da je mogao imati tu žensku, kao i sve ostale ženske u "Vinka", mogao je i na teku, a mogao je i za pare da je htio (čuvao ih je u najdonjoj ladici u čarapi), ali Mario nije previše mario za to jer je kao džentlmen držao da to nije pristojno.
Primijetio je kako ga obje dame gledaju i kako mu se osmjehuju, a možda i podsmjehuju, jer je Mario, unatoč blistave uglađenosti istaknute crvenim svjetlom, u potpunosti bio pripadnik nekih drugih vremena, koja su prošla toliko davno da su ih mnogi već i zaboravili.
Mario se nije ustručavao da im priđe, a ni one da ga pozovu. Punašna crvenokosa žena golemih grudi ga je dozivala prstom na kom se sijao dugi crveni nokat, a njena plava kolegica, kojoj se iz aviona vidjelo da ima lažne sise, je umirala od smijeha i mlatila nogom od pod kao da igra.
"Dobra večer! Kako ste mi, dame moje? Jel' kod vas sve uredu?", obrati im se on sa svojom prirodnom vedrinom, a plava na to zanjišta kao kobila i prevrnu čašu punu bilja u kojoj je bio alkoholni koktel. Obje su bile pod gasom, s tim da se crvenokosa držala kud i kamo bolje, što je i logično, s obzirom da je bila punija. Bila je to lijepa žena kojoj su godine donijele zrelost u bokovima, stražnjici i grudima, a vino je povećalo crvenilo njezinih lijepih obraza i punih i zgodnih usana, što su nakarminisane podsjećale na pupoljak tamne ruže.
"Oprostite što vas znemiravamo, ali moja kolegica i ja smo malo popile i tražimo muško društvo, ako nas razumijete...", reče ona, a glas joj je zvučao prijatno i prijateljski, iako su pored nje bile dvije prazne flaše čileanskog vina.
"Dalida, nećeš valjda...", reče plavokosa, pa opet dobi napadaj smjeha.
Ponudile su ga pićem, ali Mario je odbio to uz obrazloženje da pije sokove, alkohola ne. Plavokosa je dala par zlobnih i posprdnih komentara, ali je Mario to umio uljudno ignorisati. Svakako mu ta izblajhana mršavica vještačkih grudi, koja se smije bez da se išta dogodilo, nije ni bila interesantna. Čisto da se uvjeri, Mario je spretno i u sekundi ošacova pogledom, pa kad vidje da joj je suknja tolišna da joj se gotovo vide gaće, u potpunosti postade siguran da ta mačkica nije pristojna, a samim tim ni konkurentna. Mario bi se slikovito izrazio o tome, rekavši za takve osobe kako mogu ići na radio Prnjavor. Da ne bude zabune, Mario je bio vrsni poznavalac radio programa, sa potajnom željom da jednoga dana osnuje vlastitu stanicu. Kad god je bio kući, slušao je stanice i snimao muziku. Čitavu sobu je odvojio za te uređaje, a drugu za trake, koje su se iz dana u dan gomilale, i koje će jednom dobro doći.
Okrenuo se Dalidi i upustio se u razgovor sa njom. Nju je zadivilo kako se Mario lijepo vlada i kako umije lijepo da razgovara i kako na sve ima odgovor, i to prilično mudar, činilo joj se.
"Kako ko voli nek' tako i odabere! Kako ko voli nek' tako i radi! Kako ko voli, to će tako i promijenit!", govorio je Mario, a ona u tome nalazila jednostavno rješenje za milijarde svjetskih problema koji su joj, zbog uticaja profesije polivene pićem, grmili u glavi kao avionske bombe.
U neka doba plavokosa se naljutila i otišla, a Dalida je htjela ići za njom, ali je ipak ostala sa Mariom. Nije se pokajala. Baš naprotiv, laknulo joj je.
Kako se sve odvijalo, to ona ni sama nije znala. Tek povremeno se dozivala, ali i tada samo da sama sebi kaže: "Šta je ovo majko mila, jesam ja ovo u grupnjak uletila!?", nakon čega bi je opet obuzeli mahnitost i ekstaza, zbog čega je uživala da sama sebi iz sve snage stišće kao lubenice goleme grudi.
Ujutru je, ne znajući šta bi drugo, pitala Marija kako tako dobro jebe, na što joj ovaj iskreno reče da on pije puno vode, osam litara vode, i da se njemu od toga diže mačak.
"A osim toga, noćna sam ptica...", doda on na kraju.
"Kako to misliš?", upita ona, očekujući ponovo da se izgubi u dubini Mariovih jednostavnih riječi.
"To ti znači da ideš tražit mačkica..."


KRAJ
KPAJ
ENDE


Priča je napisana po istinitom svjedočanstvu jednog velikog gospodina kog ovim putem pozdravljamo i želimo mu sretan put, gdje god da krene!

HERR MARRRRIOOOO.... BESTIAAA.... 666
       

04.02.2013.

Sređivanje sajta

Dragi moji koji ovo čitate, u narednom periodu ćemo se posvetiti sređivanjem stranice. Za početak, trebamo pričekat da se pisac malo sredi i da smisli šta bi novo mogao za vas da prepiše. Ako neko ima neku čitavu priču ukratko (stručno se to kaže "siže za priču"), a misli da bi on to mogao lijepo izvesti, neka to napiše u komentare.


Za one koji su čitali početak priče sa osmanskim kapetanom, nek' znate da je on u toj priči potonuo u ponore depresije, a sve zato što se zaljubio u jednu katolkinju koja je sva bila istetovirana, ovo ono, razlike, problemi, nacija, vjera, boja kože, rod, spol, međuljudski odnosi, problemi ukratko na svim frontovima i svi mogući, ali on na kraju uspjedne da se i sam sav istetovira i da ode sa tom katolkinjom (usput da kažemo da je ona sva u satanici istetovirana i da ima velike sise i dupe, a uzak struk, a oštar pogled i da je ljepa-preljepa), naravno, u inostranstvo, jer kod nas sve to kasni.


Osim toga, najavljujemo i velike estetske promjene - ubuduće se uvodi pravilo - svaka priča mora imat jednu slikicu opasnu, kao i specijalni multimedijalni dio (otom potom), kao i sekcija za PR (otom potom), a biće i projekcije i filmovi, kao i novi portali.


Vidimo se uskoro! 666!

30.01.2013.

U noći sumornog petka

Dok se dotjerivao ispred ogledala, Selver je razmišljao kako bi večeras lako moglo pasti i metkovanje. Ispravljajući šiške da mu bolje strše, zamišljao je plavu i sisatu mačkicu kako mu priređuje privatni striptiz.
Samo treba ostati hladan do kraja i ponašati se opušteno i neusiljeno.
Dohvatio je ključeve od svog novog BMW-a i nazvao Šabana na mobitel.
"Kreni ti Šabo, ja sam kreno.", rekao mu je i ušao u lift. Neko se posrao u liftu. Selver s gađenjem pogleda i uvrijedi se, iako nije bilo nikoga. Na slogove je pročitao što je neko markerom napisao: Tako ti i treba!
"Ljubavna poruka...", pomisli Selver, ali utom lift pristiže na prizemlje, i on zaboravi na to sve, a poče razmišljati o tome kuda će voziti da pokupi Šabana. Na putu da auta sreo je Muju. Ovaj ga prozva što se sredio i upita gdje ide, a Selver mu reče da ide sa Šabanom guzit nake kurave, tonom kao da mu je to svakodnevnica, a zapravo je bio željan kao alkoholičar pića, što je bila posljedica neiskustva. Mujo priupita za BMW da li je na prodaju, Selver odgovori da nije, ali da će njemu prvom javiti kad bude, nakon čega se i rastaše.
"Saću ja po gasu!", reče Selver sam sebi i krenu sa parkinga uz škripu guma, nabra ga koliko je god mogao do polovine raskrsnice, pa ga tako naglo smota da je posljednji točak malo zakasnio za ostalim i odigao se u zrak.
"Joooooooooj!!! Jebem ti crveno i majku!", opsova kad se morade zaustaviti. Gledao je na sat. Šaban bi već trebalo da je na čeki, a on još nije ni na Muljakovo izašao. Vidio je curu kako šeta pločnikom. Molio je boga da ga pogleda, ali nije bio ni svjestan da je ona to učinila tako vješto da on to nije ni skontao. Vidjela ga je i pomislila: "Eh, kakav seljak!" Možda je neko nju prije toga nešto naljutio.
Šaban nije bio na čeki. Selver je stao na proširenje i nazvao ga. Šaban se javio nakon sedmog zvona. Rekao je Šabanu da skrene na raskrsnici lijevo i da vozi dvjesta metara uzbrdo do videoteke "Planeta majmuna", gdje treba skrenuti desno i samo pravo. Selver je krenuo po Šabanovim uputama. Skrenuo je lijevo, došao do videoteke, skrenuo desno i išao samo pravo, sve dok se to pravo nije rastrojilo. Pozivao je ponovo. Šaban se javi i objasni mu da je pogriješio, da nije trebao kod granapa desno, nego lijevo, prema Piševini.
Došao je Šaban prema Piševini, a Šaban je izašao iz jedne kuće tirkizne fasade i sjeo u kola.
"Popušio sam sto maraka na pokeru sad.", izjavi Šaban, a u glasu mu poigravaše bijes izmiješan sa žaljenjem.
"Ma joj, ne brini se za pare...", odgovori Selver i pritisnu gas.
Šabanu nije trebalo ponavljati. Odmah je živnuo, zapalio cigaretu, navio muziku i stao pozivati ženske sa Selverovog telefona. Zvao je nekakvu Mirelu, a onda i Senadu, ali izgleda da ni jedna ni druga nisu bile za provod. Čim je spustio, Šaban je psovao i jednu i drugu, govoreći kako nisu bile takve kad ih je on guzijo, da Mirela nije furala tu priču kad ga je pošionpula, da Senada nije bila tako drska kad je on pritego kod Ljubenice u stanu.
"Da zovnem ja Rizu!", reče Šaban i nazva Rizu. Išli su po njega. Za razliku od Šabana, Rizo je bio ispred zgrade, i imao je konkretan plan - restoran "Tri siva galeba", gdje su te večeri nastupale zvijezde s televizije. Po Rizinoj priči, tamo je sve vrvilo od mačkica, koje su takve da se jebu čim vide kola i piće kad im se plati.
Selveru je baš to i odgovaralo. Nije bio jak na riječima i nije se znao šlepati djevojkama kao drugi momci. Osim toga, glas mu je podrhtavao pred ženama, jer je neprestano strepio da se šta ne izblamira. Trebalo mu je mjesto sa glasnom muzikom, gdje se ništa osim muzike ne čuje, da sve može riješiti tako što će slati pića.
Dodatno samopouzdanje je sticao zbog Rize i Šabana. Oni su nekako znali da se nameću djevojkama, da im prilaze i da ih dovode za sto iako se prvi put vide. Više puta je svjedočio tome. On ostane za stolom, oni odu, i eto ti ih kroz pet deset minuta, vode djevojke sa sobom. Samo što je ovaj put dogovor bio da Šaban sredi Selveru nešto na sigurno.
"Jesmo li se dogovorili?", upitao je. - "Pa brate reko sam ti!", napola uvrijeđeno će Šaban. "Šta to?", uključi se Rizo. "Ma vamo nešto", reče Selver. "Ma hoće da mu sredimo da nešto zguzi, al' na sigurno!", priznade Šaban iz prve. "Ih! Ima toga tamo koliko hoćeš!", potvrdi Rizo. "Ma znam... Nego... Baš mi se guzi večeras... Kontaš...", reče Selver, "Nisam, saće haman druga sedmica!", doda kad pomisli da bi prethodna izjava mogla navesti drugove na podsmijeh.
"Ima onih karalica od šesnest godina bruku.", zaključi Šaban. "Mlađe slađe.", dometnu Rizo.
Selver je bio iz bogataške kuće. Nije se on zajebavao previše sa nekim stvarima. Dao je pedeset maraka konobaru i on im je odmah oslobodio jedan sto. Mladići koji su tu sjedili su bili slični njima, ali sva trojica pomisliše da su to nekakvi seljaci, bog te pita odakle je to šljeglo, sišlo sa brda, došlo iz provincije, iz Sandžaka, Srednje Bosne, i iz pičke materine.   
Selver je poručio takozvani brod i deset piva, a Šaban je dometnuo i dupli viski, nakon čega je i Rizo to isto poručio, pa onda i Selver, da ne bude jedini.
Vrlo brzo su naišle tri djevojke. Bile su mlade i izazovno obučene. Reklo bi se da su u potrazi za vulgarnošću. Rizo je ponudio jednoj od njih da im se pridruže, a one su bez puno priče pristale. Izmiješaše se na klupama. Selver ispade u ponajboljoj kombinaciji - između dvije vatre. Prva vatra je bila plavokosa Muzafera koja je imala zelene oči i velike napudrane sise, kao i olovkom proširene usne, striktno crvenom bojom nakarminisane. Druga je bila Ana Alija, brineta oštro podšišanih šiški, sa sisama, reklo bi se isto tako velikim kao u Muzafere, ali zapravo se radilo o spužvastim umecima ili od pjene. I ona je svoje sise napudrala, a posula ih je i sjajem, dok je na licu imala pravu masku, to je taj novi tekući puder, podsjećajući na momente, pod reflektorima, na kakvu prikazu iz starinskih horora, pošto se ono malo pod vrućinom i topi i srozava.
Istini za volju, ponajbolja od njih tri bijaše djevojka koja se našla između Rize i Šabana, Senada, u smislu fizičkog izgleda. To je bila jedna djevojka lijepe figure i golemih grudi i stražnjice, sa licem lijepim kao u kakve glumice i usnama isto tako striknto crvenim kao u Muzafire, samo su u nje bile prirodne usne, pa je još imala i ben na jagodici ispod lijevog oka, i neke bijesne cipele na platforme i štikle.
Selver poruči mezu i flašu pića za mačkice. Prije nego je stigao išta pomisliti, situacija se već bila razmislila. Selver se koncentrisao da šta ne zajebe. Nije skidao očiju sa Rize i Šabana, nastojeći da se vlada jednako kao i oni. Rizo zapali cigaru, Selver zapali cigaru. Šaban digne čašu, Selver digne čašu. Djevojke se nisu bunile. Sve se odvijalo baš kako treba.

Nastavak ubrzo! 666!

06.01.2013.

Stara vremena

1.

Bilo je to negdje između zime i proljeća 1666. godine, u Sarajevu. Tad su u Sarajevu bile glavne Osmanlije. U to vrijeme, oni su se ponajviše interesovali za rat, te su sve do jednog bili nekakvi vojnici. 

On se zvao Halil i bio je iz Istočne Turske. Po činu je bio štaps-kapetan, ali izgledom je više nalikovao na husara, pošto je, suprotno ondašnjoj modi koja je furala teške brčine kao mačkove repove i fesove u raznim bojama, Halil njegovao tanke, uvijene i zašiljene brčiće, kao i trorogu kapu u koju bi, ovisno o raspoloženju, umetnuo koje pero. Kad metne crno, gavransko - bolje ti je da mu se skloniš s puta; kad je pero raskošno i kitnjasto, paunsko, onda mu možeš tražiti i da ti bude kum na sunetu, pristaće. Sve u svemu, bio je to čovjek prosječan, sa punim sepetom mana i vrlina. Tako je i on sam sebe doživljavao, ali kako je bio ozbiljan, uredno je glumio svoju društvenu ulogu, naređivajući podređenima i podvlađujući nadređenima, zbog čega su ga jedni držali za moćnika, a drugi ni za šta. Halil je bio svjestan toga, ali davno mu je prestalo smetati, te je bio apsolutno ravnodušan prema karijeri.

Da ga je neko, kao osamnaestogodišnjeg janjičara, upitao šta je dženet, Halil bi mu spremno odgovorio: "Rat je dženet, činovi su dženet." Osamnaest godina poslije i dalje nije znao šta je dženet, ali je bio siguran da rat i činovi nisu, kao i da jebačina nije. Na svoj trideset i šesti rođendan, koji je sa društvom slavio u Kolobari, tražio je od muzike da mu trideset i šest puta sviraju "Pijan i proklet", za šta je platio cijelih trideset i šest groša. S gađenjem se sjećao lica drugova, koji su Halilovu muzičku želju tumačili kao izraz njegove vučje prirode i pastuške muškosti, kako je zbog njihovog veselja zamalo skočio u Miljacku. Da ne ubije sebe, prebio je Ustajbega, i to nakon što mu je Ustajbeg, tako ozbiljnom i zamišljenom, s osmjehom prišapnuo: "Doveo sam kurvi..."

Te noći, Halil je tumarao ulicama Sarajeva, pijan i nesretan, iskreno osjećajući kako je od boga proklet, a mir je pronašao spavajući u ubožnici, među siromasima i bolesnicima, iskreno uživajući samo u jednome: griži stjenica. 

Skupljen na slami, pored jednog slijepog i grbavog starca, koji je stomakom ležao na jednom debelom bukovom deblu, savijen oko njega kao da je od gume, čije bijele slijepe oči isijavahu slabašnu plavkastu svjetlost. Halil je gledao u te slijepe oči i razmišljao kako u vojsci takvih nema, te kako on zbog toga ne zna ama baš ništa o slijepcima, osim da ne vide što vide ovi kojima su oči uredu.

"Bušilo inekcijama u guzicu, u glavu, bušilo u vene... Htjeli su da me ubiju, pederski lekari i te kurve što rade po domovima...", javi se starac, gledajući Halilu u lice kao da ga vidi. "Nek on ubije djete svoje..."

Halil nije znao šta da odgovori na ove riječi. Šutio je i razmišljao o životu ubogog starca. Mora da se strašno napatio, dok je tako mudar. Halilove oči iznenada zasvijetliše, a krv mu brže poteče žilama. Starac je bio slijep. Halil je znao kako to ide.

"Oče, griješio sam...", tiho će on. Starac se trznu i podiže glavu. "Nisam znao da nekoga ima. Ramo iz Potekije, drago mi je." - "Ha... hm, ovaj... Selver... Selver iz... Velenja. Drago mi je."

Halil pomisli kako je napravio glupost i u isti mah se postidi da je mrak u prostoriji na tom mjestu bio malo crveniji. Mislio je da se digne i zduši, ali nešto ga je zadržavalo i sprječavalo ga da ode. "Kako si znao da sam pop?", reče starac i nanovo zbuni Halila. "Jurodivi starac...", reče u sebi i stade razmišljati o tome. 

"A?", iznenada će starac, kao da je Halil nešto rekao. "Pa baš i nisam znao da ste pop... Ali tim bolje. Želio bih da se ispovijedim.", najzad prevali, osjećajući kako mu je teret na srcu malo lakši. Starac pošutje neko vrijeme, a onda skromno kaza kako se, po starom crkvenom običaju, za ispovijed naplaćuje groš. "Unaprijed...", doda na kraju. Halil se stade prebirati po džepovima, ali džabe se pipao: groši su ostali kod konobara i muzikanata u Kolobari.

"Nemam groš.", reče Halil i spusti u starčevu ruku svoj zlatni prsten s dragim kamenom. Starac šutke opipa prsten, kuša ga s tri preostala zuba u vilicama, a onda prsten iznenada nestade. "U ime oca i sina, amen.", reče on. "Pozivam za svjedoka onog što me stvorio, da spasi grešne duše i odvede u raj, sina i brata našega božijega... Kako se zoveš?" - "Rizo.", odgovori smeteno Halil. "Maloprije je bilo drukčije..." - "Kako je bilo?" - "Bilo je... Halid... Halil."

Halil se trznu kao opržen. Njegov otac se zvao Halid. Slabašna svjetlost iz starčevih bijelih očiju dobi narandžaste tonove. Štaps-kapetan osjeti jezu kao od prisustva zlog duha, a baš to ga je najviše i vuklo da ostane i učini to što je namjerio.

"Halil se zovem.", izusti tiho. Starac prožvakori usnama, nakašlja se i napomenu kako nije lijepo lagati, te kako se u tom slučaju popu lako desi da pogrešno protumači ispovijed. Halil osjeti potrebu da kaže nešto u svoju odbranu, ali starac Ramo ga preduhitri: "Kaži..."

Halil osjeti treperenje u stomaku kao da stoji na ivici duboke provalije. Osjetio je strah, zbog kog se morao nanovo prisjećati gadnih detalja i zlatnog prstena, sve dok najzad ne pročepi. Razgovarali su do prvih pijetlova. Halil mu je rekao sve, a slijepi Ramo je o svemu davao svoje mišljenje, koje Halil na momente uopšte nije razumijevao. "Izražavam se u znamenjima.", mirno pripomenu starac, pošto završi poučnu o tome kako je vuk naguzio lisicu. "Ama nije meni do sexa!", protestovao je Halil. "Bravo, tako je! To sam ti i reko!", dočeka Ramo široko nakežen, otkrivajući na kraju usne pećine zlatan zub. 

Halil je Rami izvadio taj zlatni zub golim rukama, pošto nije uspio pronaći prsten. Portir ubožnice mu je prepriječio put i pitao ga kome je ukrao odijelo. "Tvojoj majci.", odgovori Halil. "Kome!?", htjede se portir uvjeriti, iako je već zauzimao stav. Halil se malčice nakašlja, pa razgovijetno i mirno reče: "Želio sam reći da sam vam jebao sestru."

Portir isuka nož tankog sječiva i navali na Halila, koji je među janjičarima bio poznat kao najbolji karatista. Izblokirao je napad i oduzeo portiru nož, kog je potom odbacio. Ubožnici su ispuzali iz rupa i stali romoriti o ishodu tuče. Neko ponudi tanjir solo graha na portira. Sa druge strane neko dobaci da stavlja dva jajeta na Halila. Portir skide svoj žaket i ostade samo u vunenoj potkošulji. Podsjećao je na buldoga iz Toma i Džerija. Šake su mu bile duplo veće od Halilovih, oči mu bijahu zakrvavljene, a na usta mu je prduckala pjena kao iz auspuha. Jedno čupavo i slatko Ciganče ponudi svojim sirotim drugovima tri na prema sedam, a govorilo se o šamarima.

Halil skide svečarski crni frak s gajtanima i pucetima od ćilibara, pa ostade samo u kratkom vučijem kožuhu. Ciganče ponudi dva na prema devet na portira. Jedna gutava žena se radovala što će pizdohan dobiti što zaslužuje, a jedna sirota ljepotica je brisala suze žaleći lijepog Turčina.

"Jeum muajku!!!", kriknu portir i zaleti se na Halila kao pobješnjeli vepar. Halil mirno sačeka da mu se protivnik približi, pa gipkim skokom kao srndać iskoči u stranu i sa lakoćom izbježe napad. Portir se stade lupati po grudima i navali ponovo, ali Halil ga je sa lakoćom izbjegao na isti način. Ponovilo se to još pet-šest puta i portir je već bio umoran, jer je zbog pretilosti bio kratkog daha. Brektao je i puhao kao gusan, crveneći se kao da se bjesio, ali ma koliko je bio bijesan, nije napadao. 

Taman kad je mislio napasti i riješiti stvar jednim udarce, primijeti u rulji jedno lice, koje ga toliko zbuni i smetnu da nije ni primijetio tromog portira kako mu prilazi, kako zamahuje svojom teškom pesnicom, a onda je imao rupu u sjećanju. Probudio se na divanu u svojoj kući. Pored njega su stajali Trobeg i Begobeg. "Obješen je i strijeljan.", reče Trobeg. "Naredio sam da se njegovim tijelom nahrane gradski psi.", doda Begobeg. Halilu glava bijaše povijena, a u licu je bio blijed. Ništa nije rekao.

Slučaj "ubožnica" bi prošao potpuno neopaženo da Halil lično nije ispričao, pred više svjedoka, šta se tačno dogodilo. Onda je neko našao jednog siromaha koji je svjedočio čitavom sukobu, i tako je čitav grad pričao o štaps-kapetanu Halilu kao o nasilniku koji pije i dolazi pijan u ubožnicu da se bije, jamačno, zato što je lud, a da je budala, to valjda svi već znaju.

"Ja sam to uradio, što bih rekao da nisam, kad jesam...", razmišljao je Halil, čudeći se sam sebi kako mu je lakše sad kad zna da ga svi blate. Počeo je da se otuđuje od ljudi i da se povlači u sebe i svoja četiri zida. Kada su Trobeg i Begobeg pokušali da ga posjete, jasno su ga čuli kako govori slugi da im prenese kako nije kući. "Reci mu, evo ti opanaka ispred kuće...", reče Trobeg, koji je bio izrazito duhovit, iako je pobio na stotine ljudi. "Rekao je da vam kažem kako ima dva para opanaka.", reče posilni pošto im se vrati.

Službu je i dalje uredno obavljao, ali sada je sve činio mehanički i sasvim ravnodušno, nesposoban da se nasmije, nesposoban da se namršti. Osjećao je da su sve to gluposti, takoreći sranja koja je neko započeo za svoj račun, a za koje je on, zajedno sa milionima drugih ljudi širom svijeta, više puta stavljao svoj život na kocku, te će ga opet staviti, samo ako taj neko tako odluči. Sve je to sad njemu izgledalo kao totalna besmislica i glupost, a za sve je bila kriva ta prokleta žena, što mu mira nije dala od kako je vidio.  

     Nastavlja se! Nastavak uskoro! Neočekivan obrt vas čeka, a tematika draga i interesantna, o kojoj neću ništa da kažem, samo ću reći da počinje na slovo T. 666


Noviji postovi | Stariji postovi

Drevna doza pizdarija...
<< 05/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

ovo su sami ovi iz firme postavili, a mene bole brige za ovo:

Bilješka o piscu:
Opsjednut, u svakom smislu...

Stihovi
Krv je moja satanska
Na srcu mi pentagram
Prljav sam ko Miljacka
Zanima me haram

Obavijest za građane i građanke
Čitajte i pričajte o onome što ste pročitali na sve strane!

Statistika izgubljenih slučajeva:
free counters

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
213152

Powered by Blogger.ba